|
PORODIČNI ZAKON
Prvi deo
OSNOVNE ODREDBE
Sadržina zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se: brak i odnosi u braku, odnosi u vanbračnoj zajednici, odnosi deteta i roditelja, usvojenje, hraniteljstvo, starateljstvo, izdržavanje, imovinski odnosi u porodici, zaštita od nasilja u porodici, postupci u vezi sa porodičnim odnosima i lično ime.
Porodica
Član 2.
(1) Porodica uživa posebnu zaštitu države.
(2) Svako ima pravo na poštovanje svog porodičnog života.
Brak
Član 3.
(1) Brak je zakonom uređena zajednica života žene i muškarca.
(2) Brak se može sklopiti samo na osnovu slobodnog pristanka budućih supružnika.
(3) Supružnici su ravnopravni.
Vanbračna zajednica
Član 4.
(1) Vanbračna zajednica je trajnija zajednica života žene i muškarca, između kojih nema bračnih smetnji (vanbračni partneri).
(2) Vanbračni partneri imaju prava i dužnosti supružnika pod uslovima određenim ovim zakonom.
Rađanje, majka i dete
Član 5.
(1) Žena slobodno odlučuje o rađanju.
(2) Majka i dete uživaju posebnu zaštitu države.
Dete
Član 6.
(1) Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta.
(2) Država ima obavezu da preduzima sve potrebne mere za zaštitu deteta od zanemarivanja, od fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja te od svake vrste eksploatacije.
(3) Država ima obavezu da poštuje, štiti i unapređuje prava deteta.
(4) Dete rođeno van braka ima jednaka prava kao dete rođeno u braku.
(5) Usvojeno dete ima jednaka prava prema usvojiteljima kao dete prema roditeljima.
(6) Država je dužna da detetu bez roditeljskog staranja obezbedi zaštitu u porodičnoj sredini uvek kada je to moguće.
Roditelji
Član 7.
(1) Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno.
(2) Roditelji su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava.
(3) Zabranjena je zloupotreba roditeljskog prava.
(4) Usvojitelji imaju pravni položaj roditelja.
Izdržavanje
Član 8.
(1) Izdržavanje je pravo i dužnost članova porodice određenih ovim zakonom.
(2) Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog dejstva.
Imovinski odnosi
Član 9.
Imovinski odnosi u porodici uređuju se zakonom, a mogu se uređivati i sporazumno, u skladu sa ovim zakonom.
Nasilje u porodici
Član 10.
(1) Zabranjeno je nasilje u porodici.
(2) Svako ima, u skladu sa zakonom, pravo na zaštitu od nasilja u porodici.
Punoletstvo i poslovna sposobnost
Član 11.
(1) Punoletstvo se stiče sa navršenom 18. godinom života.
(2) Potpuna poslovna sposobnost stiče se punoletstvom i sklapanjem braka pre punoletstva uz dozvolu suda.
(3) Sud može dozvoliti sticanje potpune poslovne sposobnosti maloletnom licu koje je navršilo 16. godinu života, a postalo je roditelj i dostiglo je telesnu i duševnu zrelost potrebnu za samostalno staranje o sopstvenoj ličnosti, pravima i interesima.
(4) O dozvoli iz st. 2. i 3. ovog člana sud odlučuje u vanparničnom postupku.
Organ starateljstva
Član 12.
(1) Poslove zaštite porodice, pomoći porodici i starateljstva, u smislu ovog zakona, vrši centar za socijalni rad (u daljem tekstu: organ starateljstva).
(2) Kada organ starateljstva u obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom rešava u upravnim stvarima, obavlja ove poslove kao poverene.
(3) Organizaciju rada organa starateljstva, standarde stručnog rada te sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
Lično ime
Član 13.
(1) Svako ima pravo na lično ime.
(2) Pravo na lično ime stiče se rođenjem.
(3) Lično ime se može promeniti pod uslovima određenim ovim zakonom.
Nadzor
Član 14.
(1) Nadzor nad radom organa starateljstva vrši ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu.
(2) Nadzor nad stručnim radom organa starateljstva vrši ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu.
(3) Ministar nadležan za porodičnu zaštitu propisuje način vršenja nadzora nad stručnim radom organa starateljstva.
[vrh strane]
Drugi deo
BRAK
I. SKLAPANJE BRAKA
Različitost polova, izjava volje i nadležnost
Član 15.
Brak sklapaju dva lica različitog pola davanjem izjava volje pred matičarem.
Zajednica života
Član 16.
Brak se sklapa radi ostvarivanja zajednice života supružnika.
Smetnje za sklapanje braka
Bračnost
Član 17.
Brak ne može sklopiti lice koje je već u braku.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 18.
Brak ne može sklopiti lice koje je nesposobno za rasuđivanje.
Krvno srodstvo
Član 19.
Brak ne mogu sklopiti krvni srodnici u pravoj liniji, a od srodnika u pobočnoj liniji brak ne mogu sklopiti: rođeni brat i sestra, brat i sestra po ocu ili majci, stric i sinovica, ujak i sestričina, tetka i bratanac, tetka i sestrić, deca rođene braće i sestara, te deca braće i sestara po ocu ili majci.
Adoptivno srodstvo
Član 20.
Srodstvo zasnovano usvojenjem (adoptivno srodstvo) predstavlja smetnju za sklapanje braka na isti način kao i krvno srodstvo.
Tazbinsko srodstvo
Član 21.
(1) Brak ne mogu sklopiti tazbinski srodnici u prvom stepenu prave linije: svekar i snaha, zet i tašta, očuh i pastorka te maćeha i pastorak.
(2) Sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka između tazbinskih srodnika iz stava 1. ovog člana.
Starateljstvo
Član 22.
Brak ne mogu sklopiti staratelj i štićenik.
Maloletstvo
Član 23.
(1) Brak ne može sklopiti lice koje nije navršilo 18. godinu života.
(2) Sud može, iz opravdanih razloga, dozvoliti sklapanje braka maloletnom licu koje je navršilo 16. godinu života, a dostiglo je telesnu i duševnu zrelost potrebnu za vršenje prava i dužnosti u braku.
Sloboda volje
Član 24.
Brak ne može sklopiti lice čija volja nije slobodna.
II. DEJSTVA BRAKA
Zajednica života, poštovanje i pomaganje
Član 25.
Supružnici su dužni da vode zajednički život te da se uzajamno poštuju i pomažu.
Izbor rada i zanimanja
Član 26.
Supružnici su nezavisni u izboru rada i zanimanja.
Mesto stanovanja i zajedničko domaćinstvo
Član 27.
Supružnici sporazumno određuju mesto stanovanja i odlučuju o vođenju zajedničkog domaćinstva.
Izdržavanje
Član 28.
Supružnici su dužni da se uzajamno izdržavaju pod uslovima određenim ovim zakonom.
Imovinski odnosi
Član 29.
(1) Imovina supružnika može biti zajednička i posebna imovina.
(2) Supružnici mogu, pod uslovima određenim ovim zakonom, svoje imovinske odnose urediti bračnim ugovorom.
III. PRESTANAK BRAKA
Načini prestanka braka
Član 30.
(1) Brak prestaje smrću supružnika, poništenjem i razvodom.
(2) Brak prestaje poništenjem i razvodom na dan pravnosnažnosti presude o poništenju odnosno razvodu.
(3) Brak prestaje poništenjem ako je ništav ili rušljiv, u skladu sa ovim zakonom.
Ništavost braka
Različitost polova, izjava volje i nadležnost
Član 31.
Brak je ništav ako su ga sklopila dva lica istog pola, ako izjave volje supružnika nisu bile potvrdne ili ako brak nije sklopljen pred matičarem.
Zajednica života
Član 32.
(1) Brak je ništav ako nije sklopljen radi ostvarivanja zajednice života supružnika.
(2) Brak između lica iz stava 1. ovog člana neće se poništiti ako je zajednica života supružnika naknadno uspostavljena.
Bračnost
Član 33.
(1) Brak je ništav ako je sklopljen za vreme trajanja ranijeg braka jednog supružnika.
(2) Novi brak neće se poništiti ako je raniji brak u međuvremenu prestao.
Nesposobnost za rasuđivanje
Član 34.
(1) Brak je ništav ako ga je sklopilo lice nesposobno za rasuđivanje.
(2) Ako lice iz stava 1. ovog člana naknadno postane sposobno za rasuđivanje, brak je rušljiv.
Srodstvo
Član 35.
(1) Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili krvni, adoptivni ili tazbinski srodnici između kojih nije dozvoljeno sklapanje braka.
(2) Brak između tazbinskih srodnika iz stava 1. ovog člana ne mora se poništiti ako postoje opravdani razlozi.
Starateljstvo
Član 36.
Brak je ništav ako su ga međusobno sklopili staratelj i štićenik.
Rušljivost braka
Maloletstvo
Član 37.
(1) Brak je rušljiv ako ga je sklopilo maloletno lice bez dozvole suda.
(2) Brak maloletnika ne mora se poništiti ako se zadovolje uslovi iz člana 23. stav 2. ovog zakona.
Prinuda
Član 38.
(1) Brak je rušljiv ako je na njegovo sklapanje supružnik pristao pod prinudom.
(2) Prinuda postoji kada je drugi supružnik ili neko treći silom ili pretnjom izazvao opravdan strah kod supružnika i kada je on zbog toga pristao na sklapanje braka.
(3) Strah se smatra opravdanim kada se iz okolnosti vidi da je ugrožen život, telo ili drugo značajno dobro jednog ili drugog supružnika odnosno trećeg lica.
Zabluda
Član 39.
(1) Brak je rušljiv kada je na njegovo sklapanje supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog supružnika ili o nekoj njegovoj bitnoj osobini.
(2) Zabluda o ličnosti postoji kada je supružnik mislio da sklapa brak sa jednim licem, a sklopio je brak sa drugim licem (zabluda o fizičkoj ličnosti), odnosno kada je sklopio brak sa licem sa kojim je želeo, ali to lice nije ono za koje se izdavalo (zabluda o građanskoj ličnosti), a supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio brak da je za to znao.
(3) Zabluda o nekoj bitnoj osobini postoji kada se radi o takvoj osobini zbog koje supružnik koji je u zabludi ne bi sklopio brak da je za nju znao.
Razvod braka
Sporazum o razvodu
Član 40.
(1) Supružnici imaju pravo na razvod braka ako zaključe pismeni sporazum o razvodu.
(2) Sporazum o razvodu obavezno sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.
(3) Sporazum o vršenju roditeljskog prava može imati oblik sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Razvod po tužbi
Član 41.
Svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika.
[vrh strane]
Treći deo
ODNOSI DETETA I RODITELJA
I. PORODIČNI STATUS DETETA
1. Materinstvo i očinstvo
Materinstvo
Član 42.
Majka deteta jeste žena koja ga je rodila.
Utvrđivanje materinstva sudskom odlukom
Član 43.
(1) Ako žena koja je rodila dete nije upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta, njeno materinstvo može biti utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom.
(2) Pravo na utvrđivanje materinstva imaju dete i žena koja tvrdi da je majka deteta.
Osporavanje materinstva
Član 44.
(1) Materinstvo žene koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta - može biti osporeno.
(2) Pravo na osporavanje materinstva imaju: dete, žena koja je upisana u matičnu knjigu rođenih kao majka deteta, žena koja tvrdi da je majka ako istom tužbom traži i utvrđivanje svog materinstva, te muškarac koji se po ovom zakonu smatra ocem deteta.
(3) Nije dopušteno osporavanje materinstva utvrđenog pravnosnažnom sudskom presudom.
(4) Nije dopušteno osporavanje materinstva posle usvojenja deteta.
(5) Nije dopušteno osporavanje materinstva posle smrti deteta.
Očinstvo
Član 45.
(1) Ocem deteta koje je rođeno u braku smatra se muž majke deteta.
(2) Ocem deteta koje je rođeno u roku od 300 dana od dana prestanka braka smatra se muž majke deteta iz tog braka ako je brak prestao smrću muža i ako majka nije sklopila novi brak u tom roku.
(3) Ocem deteta koje je rođeno u novom braku smatra se muž majke deteta iz tog braka.
(4) Ocem deteta koje je rođeno van braka smatra se muškarac čije je očinstvo utvrđeno priznanjem, odnosno čije je očinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom.
Ko može da prizna očinstvo
Član 46.
Očinstvo može da prizna muškarac koji je navršio 16. godinu života i koji je sposoban za rasuđivanje.
Kada se može priznati očinstvo
Član 47.
(1) Očinstvo se može priznati samo ako je dete živo u trenutku priznanja.
(2) Izuzetno, priznanje očinstva proizvodi dejstvo iako je dato pre rođenja deteta, ako se dete živo rodi.
Saglasnost majke
Član 48.
(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi majka ako je navršila 16. godinu života i ako je sposobna za rasuđivanje.
(2) Ako majka ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost deteta, pod uslovom da je saglasnost data u skladu sa članom 49. stav 1. ovog zakona.
Saglasnost deteta
Član 49.
(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi dete ako je navršilo 16. godinu života i ako je sposobno za rasuđivanje.
(2) Ako dete ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost majke.
Saglasnost staratelja deteta
Član 50.
Ako ni majka ni dete ne mogu dati saglasnost, saglasnost sa priznanjem očinstva daje staratelj deteta uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Kako se može priznati očinstvo
Član 51.
(1) Izjava o priznanju očinstva može se dati pred matičarem, organom starateljstva ili sudom.
(2) Izjava o priznanju očinstva može se dati i u testamentu.
Opozivanje priznanja
Član 52.
Ni izjava o priznanju očinstva, ni izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva - ne može se opozvati.
Ništavost priznanja
Član 53.
Ništave su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva, ako nisu bili ispunjeni uslovi za njihovu punovažnost predviđeni ovim zakonom.
Rušljivost priznanja
Član 54.
Rušljive su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva, ako su date pod prinudom ili u zabludi.
Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom
Član 55.
(1) Ako očinstvo nije utvrđeno priznanjem, može biti utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom.
(2) Pravo na utvrđivanje očinstva imaju: dete, majka i muškarac koji tvrdi da je otac deteta.
Osporavanje očinstva
Član 56.
(1) Očinstvo muškarca koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao otac deteta - može biti osporeno.
(2) Pravo na osporavanje očinstva imaju: dete, majka, muž majke i muškarac koji tvrdi da je otac deteta ako istom tužbom traži i utvrđivanje svog očinstva.
(3) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog pravnosnažnom sudskom presudom.
(4) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem onim licima koja su se saglasila sa priznanjem očinstva.
(5) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle usvojenja deteta.
(6) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle smrti deteta.
2. Materinstvo i očinstvo u slučaju začeća uz biomedicinsku pomoć
Materinstvo
Član 57.
(1) Majka deteta začetog uz biomedicinsku pomoć jeste žena koja ga je rodila.
(2) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanom jajnom ćelijom, materinstvo žene koja je darovala jajnu ćeliju ne može se utvrđivati.
Očinstvo
Član 58.
(1) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se muž majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski potpomognutog oplođenja dao pismeni pristanak.
(2) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se i vanbračni partner majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski potpomognutog oplođenja dao pismeni pristanak.
(3) Očinstvo muškarca koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2. ovog člana ne može se osporavati.
(4) Muškarac koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2. ovog člana ima pravo na osporavanje očinstva samo ako dete nije začeto postupkom biomedicinski potpomognutog oplođenja.
(5) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanim semenim ćelijama, očinstvo muškarca koji je darovao semene ćelije ne može se utvrđivati.
II. DETE POD RODITELJSKIM STARANJEM
1. Prava deteta
Poreklo
Član 59.
(1) Dete, bez obzira na uzrast, ima pravo da zna ko su mu roditelji.
(2) Pravo deteta da zna ko su mu roditelji može biti ograničeno samo ovim zakonom.
(3) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može izvršiti uvid u matičnu knjigu rođenih i u drugu dokumentaciju koja se odnosi na njegovo poreklo.
Život sa roditeljima
Član 60.
(1) Dete ima pravo da živi sa roditeljima i pravo da se roditelji o njemu staraju pre svih drugih.
(2) Pravo deteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.
(3) Sud može doneti odluku o odvajanju deteta od roditelja ako postoje razlozi da se roditelj potpuno ili delimično liši roditeljskog prava ili u slučaju nasilja u porodici.
(4) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti sa kojim će roditeljem živeti.
Lični odnosi
Član 61.
(1) Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi.
(2) Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta.
(3) Sud može doneti odluku o ograničavanju prava deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi ako postoje razlozi da se taj roditelj potpuno ili delimično liši roditeljskog prava ili u slučaju nasilja u porodici.
(4) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti o održavanju ličnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne živi.
(5) Dete ima pravo da održava lične odnose i sa srodnicima i drugim licima sa kojima ga vezuje posebna bliskost ako ovo pravo nije ograničeno sudskom odlukom.
Razvoj deteta
Član 62.
(1) Dete ima pravo na obezbeđenje najboljih mogućih životnih i zdravstvenih uslova za svoj pravilan i potpun razvoj.
(2) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može dati pristanak za preduzimanje medicinskog zahvata.
Obrazovanje deteta
Član 63.
(1) Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima, željama i sklonostima.
(2) Dete koje je navršilo 15. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje može odlučiti koju će srednju školu pohađati.
Poslovna sposobnost deteta
Član 64.
(1) Dete koje nije navršilo 14. godinu života (mlađi maloletnik) može preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja.
(2) Dete koje je navršilo 14. godinu života (stariji maloletnik) može preduzimati, pored pravnih poslova iz stava 1. ovog člana, i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno saglasnost organa starateljstva za pravne poslove iz člana 193. stav 3. ovog zakona.
(3) Dete koje je navršilo 15. godinu života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom zaradom ili imovinom koju je steklo sopstvenim radom.
(4) Dete može preduzimati i druge pravne poslove kada je to predviđeno zakonom.
Mišljenje deteta
Član 65.
(1) Dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja.
(2) Dete ima pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna za formiranje svog mišljenja.
(3) Mišljenju deteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, a u skladu sa godinama i zrelošću deteta.
(4) Dete koje je navršilo 10. godinu života može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima.
(5) Dete koje je navršilo 10. godinu života može se samo, odnosno preko nekog drugog lica ili ustanove, obratiti sudu ili organu uprave i zatražiti pomoć u ostvarivanju svog prava na slobodno izražavanje mišljenja.
(6) Sud i organ uprave utvrđuju mišljenje deteta u saradnji sa školskim psihologom odnosno organom starateljstva, porodičnim savetovalištem ili drugom ustanovom specijalizovanom za posredovanje u porodičnim odnosima, a u prisustvu lica koje dete samo izabere.
Dužnosti deteta
Član 66.
(1) Dete je dužno da roditeljima pomaže u skladu sa svojim godinama i zrelošću.
(2) Dete koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine dužno je da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja, odnosno izdržavanja roditelja i maloletnog brata odnosno sestre, pod uslovima određenim ovim zakonom.
2. Roditeljsko pravo
Smisao roditeljskog prava
Član 67.
Roditeljsko pravo izvedeno je iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.
Sadržina roditeljskog prava
Staranje o detetu
Član 68.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu.
(2) Staranje o detetu obuhvata: čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.
(3) Roditelji imaju pravo da dobiju sva obaveštenja o detetu od obrazovnih i zdravstvenih ustanova.
Čuvanje i podizanje deteta
Član 69.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju i podižu dete tako što će se oni lično starati o njegovom životu i zdravlju.
(2) Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta i dužni su da dete štite od takvih postupaka drugih lica.
(3) Roditelji ne smeju ostavljati bez nadzora dete predškolskog uzrasta.
(4) Roditelji mogu privremeno poveriti dete drugom licu samo ako to lice ispunjava uslove za staratelja.
Vaspitavanje deteta
Član 70.
Roditelji imaju pravo i dužnost da sa detetom razvijaju odnos zasnovan na ljubavi, poverenju i uzajamnom poštovanju, te da dete usmeravaju ka usvajanju i poštovanju vrednosti emocionalnog, etičkog i nacionalnog identiteta svoje porodice i društva.
Obrazovanje deteta
Član 71.
(1) Roditelji imaju dužnost da obezbede osnovno školovanje detetu, a o daljem obrazovanju deteta dužni su da se staraju prema svojim mogućnostima.
(2) Roditelji imaju pravo da detetu obezbede obrazovanje koje je u skladu sa njihovim verskim i etičkim uverenjima.
Zastupanje deteta
Član 72.
(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti deteta (zakonsko zastupanje).
(2) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima u granicama poslovne i procesne sposobnosti deteta, osim ako nije drugačije određeno zakonom (voljno zastupanje).
(3) Roditelji imaju pravo da preduzimaju pravne poslove kojima upravljaju i raspolažu prihodom koji je steklo dete mlađe od 15 godina.
Izdržavanje deteta
Član 73.
Roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete pod uslovima određenim ovim zakonom.
Upravljanje i raspolaganje imovinom deteta
Član 74.
Roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju i raspolažu imovinom deteta pod uslovima određenim ovim zakonom.
Vršenje roditeljskog prava
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Član 75.
(1) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život.
(2) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.
Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava
Član 76.
(1) Sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta pismeno se saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta.
(2) Sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Član 77.
(1) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada je drugi roditelj nepoznat, ili je umro, ili je potpuno lišen roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti.
(2) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo kada samo on živi sa detetom, a sud još nije doneo odluku o vršenju roditeljskog prava.
(3) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava.
(4) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a zaključili su sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ali sud proceni da taj sporazum nije u najboljem interesu deteta.
(5) Jedan roditelj sam vrši roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.
Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava
Član 78.
(1) Sporazum o samostalnom vršenju roditeljskog prava obuhvata sporazum roditelja o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, sporazum o visini doprinosa za izdržavanje deteta od drugog roditelja i sporazum o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljem.
(2) Sporazumom o samostalnom vršenju roditeljskog prava prenosi se vršenje roditeljskog prava na onog roditelja kome je dete povereno.
(3) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da izdržava dete, da sa detetom održava lične odnose i da o pitanjima koja bitno utiču na život deteta odlučuje zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo.
(4) Pitanjima koja bitno utiču na život deteta, u smislu ovog zakona, smatraju se naročito: obrazovanje deteta, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad detetom, promena prebivališta deteta i raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti.
Nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
Preventivni nadzor
Član 79.
Preventivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ starateljstva kada donosi odluke kojima omogućava roditeljima da vrše roditeljsko pravo, a koje su mu stavljene u nadležnost ovim zakonom.
Korektivni nadzor
Član 80.
(1) Korektivni nadzor nad vršenjem roditeljskog prava obavlja organ starateljstva kada donosi odluke kojima ispravlja roditelje u vršenju roditeljskog prava.
(2) U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva donosi odluke kojima:
1. upozorava roditelje na nedostatke u vršenju roditeljskog prava;
2. upućuje roditelje na razgovor u porodično savetovalište ili u ustanovu specijalizovanu za posredovanje u porodičnim odnosima;
3. zahteva od roditelja da polože račun o upravljanju imovinom deteta.
(3) U obavljanju korektivnog nadzora organ starateljstva pokreće i sudske postupke u skladu sa zakonom.
Lišenje roditeljskog prava
Potpuno lišenje roditeljskog prava
Član 81.
(1) Roditelj koji zloupotrebljava prava ili grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti potpuno lišen roditeljskog prava.
(2) Roditelj zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava:
1. ako fizički, seksualno ili emocionalno zlostavlja dete;
2. ako izrabljuje dete sileći ga na preterani rad, ili na rad koji ugrožava moral, zdravlje ili obrazovanje deteta, odnosno na rad koji je zabranjen zakonom;
3. ako podstiče dete na vršenje krivičnih dela;
4. ako navikava dete na odavanje rđavim sklonostima;
5. ako na drugi način zloupotrebljava prava iz sadržine roditeljskog prava.
(3) Roditelj grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava:
1. ako je napustio dete;
2. ako se uopšte ne stara o detetu sa kojim živi;
3. ako izbegava da izdržava dete ili da održava lične odnose sa detetom sa kojim ne živi, odnosno ako sprečava održavanje ličnih odnosa deteta i roditelja sa kojim dete ne živi;
4. ako s namerom i neopravdano izbegava da stvori uslove za zajednički život sa detetom koje se nalazi u ustanovi socijalne zaštite za smeštaj korisnika;
5. ako na drugi način grubo zanemaruje dužnosti iz sadržine roditeljskog prava.
(4) Sudska odluka o potpunom lišenju roditeljskog prava lišava roditelja svih prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete.
(5) Sudskom odlukom o potpunom lišenju roditeljskog prava može biti određena jedna ili više mera zaštite deteta od nasilja u porodici.
Delimično lišenje roditeljskog prava
Član 82.
(1) Roditelj koji nesavesno vrši prava ili dužnosti iz sadržine roditeljskog prava može biti delimično lišen roditeljskog prava.
(2) Sudska odluka o delimičnom lišenju roditeljskog prava može lišiti roditelja jednog ili više prava i dužnosti iz sadržine roditeljskog prava, osim dužnosti da izdržava dete.
(3) Roditelj koji vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava i dužnosti na čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje i zastupanje deteta, te na upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.
(4) Roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo može biti lišen prava na održavanje ličnih odnosa sa detetom i prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta.
(5) Sudskom odlukom o delimičnom lišenju roditeljskog prava može biti određena jedna ili više mera zaštite deteta od nasilja u porodici.
Vraćanje roditeljskog prava
Član 83.
Roditelju se može vratiti roditeljsko pravo kada prestanu razlozi zbog kojih je bio potpuno ili delimično lišen roditeljskog prava.
Prestanak roditeljskog prava
Kada roditeljsko pravo prestaje
Član 84.
(1) Roditeljsko pravo prestaje:
1. kada dete navrši 18. godinu života;
2. kada dete stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada dete bude usvojeno;
4. kada roditelj bude potpuno lišen roditeljskog prava;
5. kada umru dete ili roditelj.
(2) Roditeljsko pravo ne prestaje roditelju kada njegovo dete usvoji njegov supružnik.
Produženje roditeljskog prava
Kada se roditeljsko pravo produžava
Član 85.
Roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva deteta ako je dete zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava odnosno interesa ili ako svojim postupcima ugrožava sopstvena prava i interese.
Kada prestaje produženo roditeljsko pravo
Član 86.
Produženo roditeljsko pravo može da prestane kada prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo.
Upisivanje sudske odluke u javne registre
Član 87.
(1) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju roditeljskog prava, kao i odluka o produženju i prestanku produženog roditeljskog prava, upisuje se u matičnu knjigu rođenih.
(2) Ako dete ima nepokretnosti, odluka iz stava 1. ovog člana upisuje se i u javni registar prava na nepokretnostima.
[vrh strane]
Četvrti deo
USVOJENJE
I. ZASNIVANJE USVOJENJA
Nadležnost
Član 88.
Usvojenje se zasniva odlukom organa starateljstva.
Opšta podobnost usvojenika
Interes usvojenika
Član 89.
Dete se može usvojiti ako je to u njegovom najboljem interesu.
Maloletstvo usvojenika
Član 90.
(1) Usvojiti se može samo maloletno dete.
(2) Ne može se usvojiti dete pre nego što navrši treći mesec života.
(3) Ne može se usvojiti maloletno dete koje je steklo potpunu poslovnu sposobnost.
Porodični status usvojenika
Član 91.
Usvojiti se može:
1. dete koje nema žive roditelje;
2. dete čiji roditelji nisu poznati ili je nepoznato njihovo boravište;
3. dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava;
4. dete čiji su roditelji potpuno lišeni poslovne sposobnosti;
5. dete čiji su se roditelji saglasili sa usvojenjem.
Krvno srodstvo
Član 92.
Ne može se usvojiti krvni srodnik u pravoj liniji, a od srodnika u pobočnoj liniji rođeni brat ili sestra, odnosno brat ili sestra po ocu ili majci.
Adoptivno srodstvo
Član 93.
(1) Ne može se usvojiti dete koje je već usvojeno.
(2) Supružnik ili vanbračni partner usvojitelja može usvojiti njegovo ranije usvojeno dete.
Starateljstvo
Član 94.
Staratelj ne može usvojiti svog štićenika.
Saglasnost roditelja usvojenika
Član 95.
(1) Dete se može usvojiti samo uz saglasnost roditelja.
(2) Roditelj daje saglasnost za usvojenje sa označavanjem ili bez označavanja usvojitelja.
(3) Roditelj ne može dati saglasnost za usvojenje pre nego što dete navrši drugi mesec života.
(4) Roditelj može povući saglasnost za usvojenje u roku od 30 dana od dana kada je dao saglasnost.
(5) Pravo iz stava 4. roditelj može iskoristiti samo jednom.
Kada nije potrebna saglasnost roditelja usvojenika
Član 96.
Saglasnost roditelja za usvojenje nije potrebna:
1. ako je roditelj potpuno lišen roditeljskog prava;
2. ako je roditelj lišen prava da odlučuje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta;
3. ako je roditelj potpuno lišen poslovne sposobnosti.
Saglasnost staratelja usvojenika
Član 97.
Ako je dete pod starateljstvom, saglasnost za usvojenje daje njegov staratelj.
Saglasnost usvojenika
Član 98.
Sa usvojenjem mora da se saglasi dete koje je navršilo 10. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje.
Opšta podobnost usvojitelja
Starost usvojitelja
Član 99.
(1) Razlika u godinama između usvojitelja i usvojenika ne može biti manja od 18 niti veća od 45 godina.
(2) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje licu koje je starije od usvojenika manje od 18 godina ili licu koje je starije od usvojenika više od 45 godina ako je takvo usvojenje u najboljem interesu deteta.
Lična svojstva usvojitelja
Član 100.
(1) Usvojiti može samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu deteta.
(2) Ne može usvojiti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
3. lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na usvojenika;
4. lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.
Bračni status usvojitelja
Član 101.
(1) Usvojiti mogu supružnici ili vanbračni partneri zajedno.
(2) Nezavisno od stava 1. ovog člana, može usvojiti lice koje je supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.
(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje i licu koje samo živi ako za to postoje naročito opravdani razlozi.
Priprema usvojitelja
Član 102.
(1) Usvojiti može samo lice koje je pripremljeno za usvojenje po posebnom programu, osim ako ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja odnosno usvojioca deteta.
(2) Program pripreme za usvojenje propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
Državljanstvo usvojitelja
Član 103.
(1) Strani državljanin može usvojiti dete pod uslovom:
1. da se ne mogu naći usvojitelji među domaćim državljanima;
2. da se ministar nadležan za porodičnu zaštitu saglasio sa usvojenjem.
(2) Smatraće se da se usvojitelji ne mogu naći među domaćim državljanima ako je prošlo više od godinu dana od dana unošenja podataka o budućem usvojeniku u Jedinstveni lični registar usvojenja.
(3) Izuzetno, ministar nadležan za porodičnu zaštitu može dozvoliti usvojenje stranom državljaninu i pre isteka roka iz stava 2. ovog člana ako je to u najboljem interesu deteta.
II. DEJSTVA USVOJENJA
Odnos usvojenika i usvojitelja
Član 104.
Usvojenjem se između usvojenika i njegovih potomaka i usvojitelja i njihovih srodnika zasnivaju jednaka prava i dužnosti kao između deteta i roditelja odnosno drugih srodnika.
Odnos usvojenika i roditelja
Član 105.
(1) Usvojenjem prestaje roditeljsko pravo roditelja, osim ako dete ne usvaja supružnik ili vanbračni partner roditelja deteta.
(2) Usvojenjem prestaju prava i dužnosti deteta prema njegovim srodnicima, te prava i dužnosti srodnika prema njemu.
III. PRESTANAK USVOJENJA
Način prestanka usvojenja
Član 106.
(1) Usvojenje prestaje poništenjem, ako je ništavo ili rušljivo.
(2) Usvojenje se ne može raskinuti.
Ništavost usvojenja
Član 107.
Ništavo je usvojenje prilikom čijeg zasnivanja nisu bili ispunjeni uslovi za njegovu punovažnost predviđeni ovim zakonom.
Rušljivost usvojenja
Član 108.
Rušljivo je usvojenje prilikom čijeg zasnivanja je saglasnost za usvojenje data pod prinudom ili u zabludi.
Posledice prestanka
Član 109.
Nakon prestanka usvojenja o staranju nad detetom odlučuje organ starateljstva.
[vrh strane]
Peti deo
HRANITELJSTVO
I. ZASNIVANJE HRANITELJSTVA
Nadležnost
Član 110.
(1) Hraniteljstvo se zasniva odlukom organa starateljstva.
(2) Organ starateljstva može zasnovati i povremeno hraniteljstvo.
(3) Ministar nadležan za porodičnu zaštitu propisuje bliže uslove za zasnivanje hraniteljstva.
Opšta podobnost hranjenika
Interes hranjenika
Član 111.
Hraniteljstvo se može zasnovati ako je to u najboljem interesu deteta.
Maloletstvo hranjenika
Član 112.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati samo ako je dete maloletno.
(2) Zasnovano hraniteljstvo može se produžiti i posle navršenih 18 godina života hranjenika, ako dete ima smetnju u psiho-fizičkom razvoju i ako je nesposobno da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava.
Porodični status hranjenika
Član 113.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati ako je dete bez roditeljskog staranja.
(2) Hraniteljstvo se može zasnovati i ako je dete pod roditeljskim staranjem, ali ima smetnje u psiho-fizičkom razvoju ili je dete sa poremećajem u ponašanju.
(3) Detetom bez roditeljskog staranja u smislu ovog zakona smatra se: dete koje nema žive roditelje, dete čiji su roditelji nepoznati ili je nepoznato njihovo boravište, dete čiji su roditelji potpuno lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti, dete čiji roditelji još nisu stekli poslovnu sposobnost, dete čiji su roditelji lišeni prava na čuvanje i podizanje odnosno vaspitavanje deteta i dete čiji se roditelji ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način.
(4) Kada su hranjenici braća i sestre, po pravilu se hraniteljstvo zasniva sa istim hraniteljem.
Saglasnost roditelja hranjenika
Član 114.
(1) Hraniteljstvo se može zasnovati samo uz saglasnost roditelja deteta.
(2) Nije potrebna saglasnost roditelja za zasnivanje hraniteljstva kada je dete bez roditeljskog staranja.
Saglasnost staratelja hranjenika
Član 115.
Ako je dete pod starateljstvom, saglasnost za zasnivanje hraniteljstva daje njegov staratelj.
Saglasnost hranjenika
Član 116.
Sa zasnivanjem hraniteljstva mora da se saglasi dete koje je navršilo 10. godinu života i koje je sposobno za rasuđivanje.
Opšta podobnost hranitelja
Lična svojstva hranitelja
Član 117.
(1) Hranitelj može biti samo lice za koje je utvrđeno da ima lična svojstva na osnovu kojih se može zaključiti da će se starati o detetu u njegovom najboljem interesu.
(2) Hranitelj ne može biti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
3. lice obolelo od bolesti koja može štetno delovati na hranjenika;
4. lice osuđeno za krivično delo iz grupe krivičnih dela protiv braka i porodice, protiv polne slobode i protiv života i tela.
Priprema hranitelja
Član 118.
(1) Hranitelj može biti lice koje je, po pravilu, pripremljeno za hraniteljstvo po posebnom programu.
(2) Program pripreme za hraniteljstvo propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
II. DEJSTVA HRANITELJSTVA
Prava i dužnosti hranitelja
Član 119.
(1) Hranitelj ima pravo i dužnost da čuva, podiže, vaspitava i obrazuje dete.
(2) Hranitelj ima dužnost da se posebno stara da se dete osposobi za samostalan život i rad.
(3) Hranitelj ima pravo na naknadu, u skladu sa zakonom.
Prava i dužnosti roditelja
Član 120.
Roditelji deteta koje je na hraniteljstvu imaju pravo i dužnost da zastupaju dete, da upravljaju i raspolažu imovinom deteta, da izdržavaju dete, da sa detetom održavaju lične odnose i da odlučuju o pitanjima koja bitno utiču na život deteta zajednički i sporazumno sa hraniteljem, osim ako nisu potpuno ili delimično lišeni roditeljskog prava odnosno poslovne sposobnosti ili se radi o roditeljima koji se ne staraju o detetu ili se staraju o detetu na neodgovarajući način.
III. PRESTANAK HRANITELJSTVA
Načini prestanka hraniteljstva
Član 121.
(1) Hraniteljstvo prestaje:
1. kada dete navrši 18. godinu života;
2. kada dete stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada dete bude usvojeno;
4. kada umru dete ili hranitelj;
5. raskidom hraniteljstva.
(2) Hraniteljstvo se može produžiti najkasnije do navršene 26. godine života deteta ako se dete redovno školuje.
(3) U slučaju smrti hranitelja, lice koje je sa njim živelo u istoj porodičnoj zajednici ima prvenstvo prilikom zasnivanja novog hraniteljstva.
Raskid hraniteljstva
Član 122.
(1) Hraniteljstvo se može raskinuti odlukom organa starateljstva.
(2) Organ starateljstva može doneti odluku o raskidu hraniteljstva na zahtev hranitelja, na zahtev roditelja odnosno staratelja hranjenika ili na njihov sporazumni zahtev.
(3) Organ starateljstva dužan je da donese odluku o raskidu hraniteljstva ako utvrdi da je prestala potreba za hraniteljstvom ili da hraniteljstvo više nije u najboljem interesu deteta.
Posledice prestanka
Član 123.
(1) Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom hraniteljstva, o detetu pod roditeljskim staranjem nastavljaju da se staraju roditelji.
(2) Nakon prestanka hraniteljstva smrću hranitelja ili raskidom hraniteljstva, o staranju nad detetom bez roditeljskog staranja odlučuje organ starateljstva.
[vrh strane]
Šesti deo
STARATELJSTVO
I. STAVLJANJE POD STARATELJSTVO
Ko se stavlja pod starateljstvo
Član 124.
Pod starateljstvo se stavljaju dete bez roditeljskog staranja (maloletni štićenik) ili punoletno lice koje je lišeno poslovne sposobnosti (punoletni štićenik).
Odluka o stavljanju pod starateljstvo
Član 125.
(1) Odluku o stavljanju pod starateljstvo donosi organ starateljstva.
(2) Odluka o stavljanju pod starateljstvo obavezno sadrži i plan staranja.
(3) Odlukom o stavljanju pod starateljstvo organ starateljstva postavlja staratelja i odlučuje o smeštaju štićenika.
(4) Organ starateljstva pokušaće najpre da smesti štićenika u srodničku porodicu.
(5) Ako štićenik ima imovinu, popis i procenu vrednosti imovine štićenika vrši stalna komisija organa starateljstva.
(6) Način rada, sastav i finansiranje stalne komisije propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
II. STARATELJ
1. Postavljanje staratelja
Ko se postavlja za staratelja
Član 126.
(1) Za staratelja se postavlja lice koje ima lična svojstva i sposobnosti potrebne za obavljanje dužnosti staratelja, a pristalo je da bude staratelj.
(2) Za staratelja se prvenstveno postavljaju supružnik, srodnik ili hranitelj štićenika, osim ako interes štićenika ne nalaže drugačije.
Mišljenje štićenika
Član 127.
Štićenik koji je navršio 10. godinu života i koji je sposoban za rasuđivanje ima pravo da predloži lice koje će mu biti postavljeno za staratelja.
Ko se ne može postaviti za staratelja
Član 128.
Za staratelja se ne može postaviti:
1. lice koje je potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti;
2. lice koje je potpuno ili delimično lišeno roditeljskog prava;
3. lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika;
4. lice od koga se, s obzirom na njegove lične odnose sa štićenikom, roditeljima štićenika ili drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno obavljati poslove staratelja.
Staratelj više štićenika
Član 129.
Isto lice može se postaviti za staratelja više štićenika ako na to pristane i ako je to u interesu štićenika.
Kolektivni staratelj
Član 130.
Direktor ustanove socijalne zaštite za smeštaj korisnika odnosno lice zaposleno u toj ustanovi može se postaviti za staratelja štićenika smeštenih u tu ustanovu ako na to pristane i ako je to u interesu štićenika.
Neposredni staratelj
Član 131.
(1) Organ starateljstva može odlučiti, ako je to u interesu štićenika, da licu pod starateljstvom ne postavlja staratelja nego da dužnost staratelja vrši neposredno.
(2) Rešenjem o neposrednom vršenju poslova staratelja određuje se stručnjak organa starateljstva koji će u njegovo ime obavljati poslove staratelja.
(3) Poslove staratelja za čiju je punovažnost, kada ih staratelj obavlja, potrebno odobrenje organa starateljstva, stručnjak organa starateljstva može punovažno da obavi samo ako nije nosilac starateljskih upravnih ovlašćenja i pod uslovima i na način na koji ih obavlja staratelj.
(4) Organ starateljstva može da zaključi pravni posao sa štićenikom o kome se neposredno stara samo uz saglasnost ministarstva nadležnog za porodičnu zaštitu.
Privremeni staratelj
Član 132.
(1) Organ starateljstva može odlučiti da postavi privremenog staratelja štićeniku, kao i detetu pod roditeljskim staranjem odnosno poslovno sposobnom licu ako proceni da je to neophodno radi privremene zaštite ličnosti, prava ili interesa tih lica.
(2) Pod uslovima iz stava 1. ovog člana organ starateljstva dužan je da postavi privremenog staratelja:
1. licu čije je boravište nepoznato, a ono nema zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
2. nepoznatom sopstveniku imovine;
3. licu čiji su interesi u suprotnosti sa interesima njegovog zakonskog zastupnika, odnosno licima koja imaju suprotne interese a istog zakonskog zastupnika (kolizijski staratelj);
4. stranom državljaninu koji se nalazi ili ima imovinu na teritoriji Republike Srbije;
5. licu koje zahteva da mu bude postavljen privremeni staratelj i za to navede opravdan razlog;
6. drugom licu kada je to predviđeno zakonom.
(3) Odlukom o postavljanju privremenog staratelja određuje se pravni posao ili vrsta pravnog posla koju on može preduzeti u zavisnosti od okolnosti svakog konkretnog slučaja.
2. Razrešenje staratelja
Kada se staratelj razrešava
Član 133.
(1) Organ starateljstva dužan je da bez odlaganja razreši staratelja ako utvrdi da je on iz bilo kog razloga prestao da obavlja dužnost, ili da zloupotrebljava prava odnosno grubo zanemaruje dužnosti staratelja, ili da je nastupila neka okolnost zbog koje on ne bi mogao biti postavljen za staratelja.
(2) Organ starateljstva dužan je da razreši staratelja u roku od 30 dana od dana kada utvrdi da on obavlja dužnost staratelja nesavesno ili da bi za štićenika bilo korisnije da mu se za staratelja postavi drugo lice.
(3) Organ starateljstva dužan je da razreši staratelja u roku od 60 dana od dana kada ovaj to zatraži.
Dužnost organa starateljstva
Član 134.
(1) Organ starateljstva dužan je da, prilikom razrešavanja jednog staratelja, blagovremeno sprovede postupak postavljanja novog staratelja.
(2) Ako štićenik ima imovinu, popis i procenu vrednosti imovine štićenika vrši stalna komisija organa starateljstva.
III. DEJSTVA STARATELJSTVA
1. Dužnosti staratelja
Staranje o štićeniku
Član 135.
(1) Staratelj je dužan da se savesno stara o štićeniku.
(2) Staranje o štićeniku obuhvata: staranje o ličnosti, zastupanje, pribavljanje sredstava za izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom štićenika.
Staranje o ličnosti
Član 136.
(1) Staratelj je dužan da se stara da čuvanje, podizanje, vaspitavanje i obrazovanje maloletnog štićenika što pre dovede do njegovog osposobljavanja za samostalan život.
(2) Staratelj je dužan da se stara da se otklone razlozi zbog kojih je punoletni štićenik lišen poslovne sposobnosti te da se on što pre osposobi za samostalan život.
(3) Staratelj je dužan da posećuje štićenika i neposredno se obaveštava o uslovima u kojima štićenik živi.
Zastupanje štićenika
Član 137.
(1) Staratelj je dužan da zastupa štićenika.
(2) Štićenik ima jednaku poslovnu sposobnost kao dete pod roditeljskim staranjem.
(3) Staratelj zastupa štićenika jednako kao što roditelj zastupa dete.
(4) Staratelj može samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva:
1. da odluči o školovanju štićenika;
2. da odluči o preduzimanju medicinskog zahvata nad štićenikom;
3. da dâ saglasnost za preduzimanje pravnih poslova štićenika starijeg od 14 godina;
4. da preduzima pravne poslove kojima upravlja i raspolaže prihodom koji je stekao štićenik mlađi od 15 godina.
Pribavljanje sredstava za izdržavanje štićenika
Član 138.
(1) Staratelj je dužan da preduzima sve potrebne mere kako bi pribavio sredstva za izdržavanje štićenika.
(2) Sredstva za izdržavanje štićenika pribavljaju se iz:
1. štićenikovih prihoda;
2. sredstava dobijenih od lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju štićenika;
3. štićenikove imovine;
4. sredstava socijalne zaštite;
5. drugih izvora.
Upravljanje imovinom štićenika
Član 139.
(1) Staratelj je dužan da upravlja imovinom štićenika koju ovaj nije stekao radom.
(2) Staratelj je samostalan u obavljanju poslova redovnog upravljanja imovinom štićenika.
(3) Staratelj može samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva obavljati poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja imovinom štićenika.
Raspolaganje imovinom štićenika
Član 140.
(1) Staratelj raspolaže imovinom štićenika koju ovaj nije stekao radom.
(2) Raspolaganje imovinom štićenika staratelj može preduzimati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
(3) Glavnicu imovine štićenika staratelj može upotrebiti samo za njegovo izdržavanje ili kada to zahteva neki drugi važan interes štićenika.
(4) Prihodi od imovine štićenika mogu se upotrebiti i za podmirenje opravdanih troškova učinjenih tokom obavljanja poslova starateljstva odnosno za plaćanje nagrade staratelju, a na osnovu odluke organa starateljstva.
Odgovornost staratelja
Član 141.
(1) Staratelj odgovara za štetu koju prouzrokuje štićeniku tokom obavljanja poslova starateljstva, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
(2) Krivica staratelja postoji kada je štetu prouzrokovao namerno ili grubom nepažnjom.
(3) Za štetu iz stava 1. ovog člana solidarno odgovara i organ starateljstva.
Izveštavanje organa starateljstva
Član 142.
(1) Staratelj je dužan da organu starateljstva podnosi izveštaje i polaže račune o svom radu početkom svake kalendarske godine za prethodnu godinu (redovni izveštaj), kada organ starateljstva to zatraži (vanredni izveštaj), odnosno nakon prestanka starateljstva (završni izveštaj).
(2) Staratelj je dužan da redovni izveštaj podnese do kraja meseca februara za prethodnu godinu, a vanredni odnosno završni izveštaj u roku od 15 dana od dana kada to zatraži organ starateljstva.
(3) Izveštaj staratelja treba da sadrži podatke o ličnosti štićenika, o uslovima smeštaja, zdravlju, vaspitavanju i obrazovanju, kao i o svemu drugom što je od značaja za ličnost štićenika.
(4) Izveštaj treba da sadrži i podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom te štićenikovim prihodima i rashodima u proteklom periodu, kao i konačno stanje njegove imovine.
(5) Način podnošenja izveštaja i polaganja računa propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
2. Prava staratelja
Pravo na naknadu troškova
Član 143.
(1) Staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih tokom obavljanja poslova starateljstva.
(2) Naknada troškova staratelju isplaćuje se prvenstveno iz štićenikovih prihoda, osim ako se time ne ugrožava štićenikovo izdržavanje.
Pravo na nagradu
Član 144.
(1) Staratelj ima pravo na nagradu.
(2) Nagrada staratelju isplaćuje se prvenstveno iz štićenikovih prihoda, osim ako se time ne ugrožava štićenikovo izdržavanje.
(3) Uslove za naknadu troškova i nagradu staratelju propisuje ministar nadležan za porodičnu zaštitu.
IV. PRESTANAK STARATELJSTVA
Načini prestanka starateljstva
Član 145.
(1) Starateljstvo prestaje:
1. kada maloletni štićenik navrši 18. godinu života;
2. kada maloletni štićenik stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
3. kada maloletni štićenik bude usvojen;
4. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju roditeljskog prava odnosno o sticanju ili vraćanju poslovne sposobnosti roditelju maloletnog štićenika;
5. kada bude doneta pravnosnažna sudska odluka o vraćanju poslovne sposobnosti punoletnom štićeniku;
6. kada štićenik umre.
(2) Starateljstvo može da prestane i kada roditelj koji se nije starao o detetu ili se starao o detetu na neodgovarajući način počne da se stara o detetu na odgovarajući način.
(3) Prestankom starateljstva prestaju prava i dužnosti staratelja.
(4) Starateljstvo ne prestaje razrešenjem ili smrću staratelja.
V. LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Potpuno lišenje poslovne sposobnosti
Član 146.
(1) Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju nije sposobno za normalno rasuđivanje te zbog toga nije u stanju da se samo stara o sebi i o zaštiti svojih prava i interesa može biti potpuno lišeno poslovne sposobnosti.
(2) Poslovna sposobnost lica iz stava 1. ovog člana jednaka je poslovnoj sposobnosti mlađeg maloletnika.
Delimično lišenje poslovne sposobnosti
Član 147.
(1) Punoletno lice koje zbog bolesti ili smetnji u psiho-fizičkom razvoju svojim postupcima neposredno ugrožava sopstvena prava i interese ili prava i interese drugih lica može biti delimično lišeno poslovne sposobnosti.
(2) Poslovna sposobnost lica iz stava 1. ovog člana jednaka je poslovnoj sposobnosti starijeg maloletnika.
(3) Sudskom odlukom o delimičnom lišenju poslovne sposobnosti odrediće se pravni poslovi koje lice delimično lišeno poslovne sposobnosti može odnosno ne može samostalno preduzimati.
Vraćanje poslovne sposobnosti
Član 148.
Punoletnom licu lišenom poslovne sposobnosti može se vratiti poslovna sposobnost kada prestanu razlozi zbog kojih je ono bilo potpuno ili delimično lišeno poslovne sposobnosti.
Odluke o lišenju i vraćanju poslovne sposobnosti
Član 149.
(1) Odluku o lišenju poslovne sposobnosti i odluku o vraćanju poslovne sposobnosti donosi sud u vanparničnom postupku.
(2) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju poslovne sposobnosti dostavlja se bez odlaganja organu starateljstva.
Upisivanje sudske odluke u javne registre
Član 150.
(1) Pravnosnažna sudska odluka o lišenju i vraćanju poslovne sposobnosti upisuje se u matičnu knjigu rođenih.
(2) Ako lice lišeno poslovne sposobnosti ima nepokretnosti, odluka iz stava 1. ovog člana upisuje se i u javni registar prava na nepokretnostima.
[vrh strane]
Sedmi deo
IZDRŽAVANJE
I. IZDRŽAVANJE SUPRUŽNIKA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 151.
(1) Supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Nema pravo na izdržavanje supružnik koji je u vreme sklapanja ništavog ili rušljivog braka znao za uzrok ništavosti odnosno rušljivosti.
(3) Nema pravo na izdržavanje supružnik ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika.
II. IZDRŽAVANJE VANBRAČNOG PARTNERA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 152.
(1) Vanbračni partner koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen, ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Na izdržavanje vanbračnog partnera shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o izdržavanju supružnika.
III. IZDRŽAVANJE MAJKE DETETA
Ko ima pravo na izdržavanje
Član 153.
(1) Majka deteta koja nema dovoljno sredstava za izdržavanje ima pravo na izdržavanje od oca deteta za vreme od tri meseca pre porođaja i godinu dana posle porođaja.
(2) Nema pravo na izdržavanje majka ako bi prihvatanje njenog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za oca.
IV. IZDRŽAVANJE DETETA, RODITELJA I DRUGIH SRODNIKA
Izdržavanje maloletnog deteta
Član 154.
(1) Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja.
(2) Maloletno dete ima pravo na izdržavanje od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji ako roditelji nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.
(3) Dužnost maloletnog deteta da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja od sopstvene zarade ili imovine supsidijarna je u odnosu na dužnost roditelja i krvnih srodnika.
Izdržavanje punoletnog deteta
Član 155.
(1) Punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje traje.
(2) Punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine života.
(3) Punoletno dete u smislu st. 1. i 2. ovog člana ima pravo na izdržavanje od krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji srazmerno njihovim mogućnostima ako roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.
(4) Nema pravo na izdržavanje punoletno dete ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje odnosno druge krvne srodnike.
Izdržavanje roditelja
Član 156.
(1) Roditelj koji je nesposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od punoletnog deteta ili drugog krvnog srodnika u pravoj nishodnoj liniji, odnosno od maloletnog deteta koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine, srazmerno njegovim mogućnostima.
(2) Nema pravo na izdržavanje roditelj ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za dete odnosno drugog krvnog srodnika.
Izdržavanje brata odnosno sestre
Član 157.
Maloletni brat odnosno sestra imaju pravo na izdržavanje od punoletnog brata ili sestre, odnosno od maloletnog brata ili sestre koji stiče zaradu ili ima prihode od imovine, ako roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.
Izdržavanje adoptivnih srodnika
Član 158.
Na izdržavanje adoptivnih srodnika primenjuju se odredbe ovog zakona o izdržavanju deteta, roditelja i drugih krvnih srodnika.
Izdržavanje tazbinskih srodnika
Član 159.
(1) Maloletni pastorak ima pravo na izdržavanje od maćehe odnosno očuha.
(2) Nema pravo na izdržavanje maloletni pastorak ako je brak između roditelja i maćehe odnosno očuha prestao poništenjem ili razvodom.
(3) Maćeha odnosno očuh koji su nesposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje, imaju pravo na izdržavanje od punoletnog pastorka srazmerno njegovim mogućnostima.
(4) Nemaju pravo na izdržavanje maćeha odnosno očuh ako bi prihvatanje zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za pastorka.
V. ODREĐIVANJE I PRESTANAK IZDRŽAVANJA
Kriterijumi određivanja izdržavanja
Član 160.
(1) Izdržavanje se određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja.
(2) Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.
(3) Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja.
(4) Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike odnosno za lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.
Način određivanja izdržavanja
Član 161.
(1) Izdržavanje se, po pravilu, određuje u novcu.
(2) Izdržavanje se može odrediti i na drugi način, ali samo ako se poverilac i dužnik izdržavanja o tome sporazumeju.
Visina izdržavanja
Član 162.
(1) Poverilac izdržavanja može po svom izboru zahtevati da visina izdržavanja bude određena u fiksnom mesečnom novčanom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja.
(2) Ako se visina izdržavanja određuje u procentu od redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja (zarada, naknada zarade, penzija, autorski honorar itd.), visina izdržavanja, po pravilu, ne može biti manja od 15% niti veća od 50% redovnih mesečnih novčanih primanja dužnika izdržavanja umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje.
(3) Ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.
Trajanje izdržavanja
Član 163.
(1) Izdržavanje može trajati određeno ili neodređeno vreme.
(2) Izdržavanje supružnika posle prestanka braka ne može trajati duže od pet godina.
(3) Izuzetno, izdržavanje supružnika po prestanku braka može se produžiti i posle isteka roka od pet godina ako naročito opravdani razlozi sprečavaju supružnika poverioca izdržavanja da radi.
Promena visine izdržavanja
Član 164.
Visina izdržavanja može se smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.
Pravo na regres
Član 165.
(1) Lice koje je faktički davalo izdržavanje, a nije imalo pravnu obavezu, ima pravo na naknadu od lica koje je po ovom zakonu bilo dužno da daje izdržavanje.
(2) Ako je više lica istovremeno bilo dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je solidarna.
Redosled u izdržavanju
Član 166.
(1) Supružnik ostvaruje pravo na izdržavanje prvenstveno od drugog supružnika.
(2) Krvni srodnici ostvaruju međusobno pravo na izdržavanje redosledom kojim nasleđuju na osnovu zakona.
(3) Tazbinski srodnici ostvaruju međusobno pravo na izdržavanje posle krvnih srodnika.
(4) Ako ima više poverilaca izdržavanja, pravo deteta na izdržavanje ima prvenstvo.
(5) Ako je više lica istovremeno dužno da daje izdržavanje, njihova obaveza je podeljena.
Prestanak izdržavanja
Član 167.
(1) Izdržavanje prestaje:
1. kada istekne vreme trajanja izdržavanja;
2. smrću poverioca ili dužnika izdržavanja.
(2) Izdržavanje može da prestane:
1. kada poverilac izdržavanja stekne dovoljno sredstava za izdržavanje, osim ako poverilac izdržavanja nije maloletno dete;
2. kada dužnik izdržavanja izgubi mogućnost za davanje izdržavanja ili davanje izdržavanja postane za njega očigledno nepravično, osim ako poverilac izdržavanja nije maloletno dete.
(3) Izdržavanje supružnika prestaje i kada poverilac izdržavanja sklopi novi brak odnosno vanbračnu zajednicu.
(4) Supružnik čije je pravo na izdržavanje jednom prestalo ne može ponovo ostvariti pravo na izdržavanje od istog supružnika.
[vrh strane]
Osmi deo
IMOVINSKI ODNOSI
I. IMOVINSKI ODNOSI SUPRUŽNIKA
1. Posebna imovina
Sticanje
Član 168.
(1) Imovina koju je supružnik stekao pre sklapanja braka predstavlja njegovu posebnu imovinu.
(2) Imovina koju je supružnik stekao u toku trajanja braka deobom zajedničke imovine odnosno nasleđem, poklonom ili drugim pravnim poslom kojim se pribavljaju isključivo prava predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Upravljanje i raspolaganje
Član 169.
Svaki supružnik samostalno upravlja i raspolaže svojom posebnom imovinom.
Uvećanje vrednosti
Član 170.
(1) Ako je tokom trajanja zajedničkog života u braku došlo do neznatnog uvećanja vrednosti posebne imovine jednog supružnika, drugi supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmerno svom doprinosu.
(2) Ako je tokom trajanja zajedničkog života u braku došlo do znatnog uvećanja vrednosti posebne imovine jednog supružnika, drugi supružnik ima pravo na udeo u toj imovini srazmerno svom doprinosu.
2. Zajednička imovina
Pojam zajedničke imovine
Sticanje
Član 171.
(1) Imovina koju su supružnici stekli radom u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
(2) Supružnici mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje imovinske odnose.
Igra na sreću
Član 172.
Imovina stečena igrom na sreću u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja zajedničku imovinu, osim ako supružnik koji je ostvario dobitak ne dokaže da je u igru uložio posebnu imovinu.
Pravo intelektualne svojine
Član 173.
Imovina stečena korišćenjem prava intelektualne svojine u toku trajanja zajednice života u braku predstavlja zajedničku imovinu.
Upravljanje i raspolaganje
Član 174.
(1) Zajedničkom imovinom supružnici upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno.
(2) Smatra se da poslove redovnog upravljanja supružnik uvek preduzima uz saglasnost drugog supružnika.
(3) Supružnik ne može raspolagati svojim udelom u zajedničkoj imovini niti ga može opteretiti pravnim poslom među živima.
Uvećanje vrednosti
Član 175.
Ako je posle prestanka zajedničkog života u braku došlo do uvećanja vrednosti zajedničke imovine, svaki supružnik ima pravo na potraživanje u novcu odnosno pravo na udeo u uvećanoj vrednosti srazmerno svom doprinosu.
Upisivanje u javni registar
Član 176.
(1) Smatra se da su supružnici izvršili deobu zajedničke imovine ako su u javni registar prava na nepokretnostima upisana oba supružnika kao suvlasnici na opredeljenim udelima.
(2) Smatra se da je upis izvršen na ime oba supružnika i kada je izvršen na ime samo jednog od njih, osim ako nakon upisa nije zaključen pismeni sporazum supružnika o deobi zajedničke imovine odnosno bračni ugovor, ili je o pravima supružnika na nepokretnosti odlučivao sud.
Deoba zajedničke imovine
Pojam deobe
Član 177.
Deobom zajedničke imovine, u smislu ovog zakona, smatra se utvrđivanje suvlasničkog odnosno supoverilačkog udela svakog supružnika u zajedničkoj imovini.
Vreme deobe
Član 178.
Deoba zajedničke imovine može se vršiti za vreme trajanja braka i posle njegovog prestanka.
Sporazumna deoba
Član 179.
Supružnici mogu zaključiti sporazum o deobi zajedničke imovine (sporazumna deoba).
Sudska deoba
Član 180.
(1) Ako supružnici ne mogu da se sporazumeju o deobi zajedničke imovine, deobu zajedničke imovine vrši sud (sudska deoba).
(2) Pretpostavlja se da su udeli supružnika u zajedničkoj imovini jednaki.
(3) Veći udeo jednog supružnika u sticanju zajedničke imovine zavisi od njegovih ostvarenih prihoda, vođenja poslova u domaćinstvu, staranja o deci, staranja o imovini te drugih okolnosti od značaja za održavanje ili uvećanje vrednosti zajedničke imovine.
(4) Veći udeo u sticanju zajedničke imovine utvrđuje se u istoj srazmeri za sva prava i obaveze u trenutku prestanka zajednice života u braku.
(5) Veći udeo jednog supružnika u sticanju pojedinog prava iz zajedničke imovine može se utvrditi samo ako je to pravo ekonomski samostalno u odnosu na ostala prava iz zajedničke imovine, a supružnik je u sticanju tog prava učestvovao i prihodima od svoje posebne imovine.
Pravo na deobu
Član 181.
Pravo na deobu zajedničke imovine imaju: supružnici, naslednici umrlog supružnika i poverioci onog supružnika iz čije se posebne imovine nisu mogla namiriti njihova potraživanja.
Deoba stvari za ličnu upotrebu supružnika
Član 182.
(1) Stvari za ličnu upotrebu jednog supružnika pripadaju mu u isključivu svojinu bez uračunavanja u njegov udeo ako njihova vrednost nije nesrazmerno velika u odnosu na vrednost zajedničke imovine i vrednost stvari za ličnu upotrebu drugog supružnika.
(2) Ako je vrednost stvari iz stava 1. ovog člana nesrazmerno velika, one pripadaju u isključivu svojinu supružniku sa uračunavanjem u njegov udeo.
Deoba stvari namenjenih detetu
Član 183.
(1) Stvari namenjene detetu pripadaju u isključivu svojinu supružniku koji vrši roditeljsko pravo bez uračunavanja u njegov udeo.
(2) Ako roditelji vrše roditeljsko pravo zajednički, nad stvarima namenjenim detetu imaju pravo zajedničke svojine.
Deoba stvari za vršenje zanata ili zanimanja
Član 184.
Stvari za vršenje zanata ili zanimanja jednog supružnika pripadaju mu u isključivu svojinu sa uračunavanjem u njegov udeo.
Deoba predmeta domaćinstva
Član 185.
Predmeti domaćinstva na kojima jedan supružnik nakon prestanka zajednice života u braku ima državinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isključivu svojinu sa uračunavanjem u njegov udeo.
Odgovornost za obaveze
Odgovornost za sopstvene obaveze
Član 186.
Za sopstvene obaveze preuzete pre ili nakon sklapanja braka odgovara supružnik koji ih je preuzeo svojom posebnom imovinom, kao i svojim udelom u zajedničkoj imovini.
Odgovornost za zajedničke obaveze
Član 187.
(1) Za obaveze preuzete radi podmirenja potreba zajedničkog života u braku, kao i za obaveze koje po zakonu terete oba supružnika, odgovaraju supružnici solidarno svojom zajedničkom i posebnom imovinom.
(2) Supružnik koji je iz svoje posebne imovine podmirio zajedničku obavezu ima pravo na naknadu od drugog supružnika srazmerno njegovom udelu u zajedničkoj imovini.
3. Ugovori supružnika
Bračni ugovor
Član 188.
(1) Supružnici odnosno budući supružnici mogu svoje imovinske odnose na postojećoj ili budućoj imovini urediti ugovorom (bračni ugovor).
(2) Bračni ugovor mora biti zaključen u pismenom obliku i mora biti overen od strane sudije, koji je dužan da pre overe supružnicima pročita ugovor i upozori ih da se njime isključuje zakonski režim zajedničke imovine.
(3) Bračni ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnostima.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom
Član 189.
(1) Supružnici mogu zaključiti ugovor na osnovu koga će jedan od njih upravljati i raspolagati celokupnom zajedničkom imovinom ili nekim njenim delovima.
(2) Ugovor iz stava 1. ovog člana može se odnositi: samo na upravljanje ili samo na raspolaganje ili samo na pojedine poslove upravljanja i raspolaganja.
(3) Upravljanje obuhvata i raspolaganje u okviru redovnog poslovanja, osim ako nije drugačije ugovoreno.
(4) Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnostima.
Ugovor o poklonu
Član 190.
(1) Ako brak prestane razvodom ili poništenjem, uobičajeni pokloni koje su supružnici učinili jedan drugome u toku trajanja zajedničkog života u braku ne vraćaju se.
(2) Vraćaju se pokloni čija je vrednost nesrazmerno velika u odnosu na vrednost zajedničke imovine supružnika, a koje su supružnici učinili jedan drugom u toku trajanja zajedničkog života u braku.
(3) Pravo na povraćaj poklona nema supružnik ako bi prihvatanje njegovog zahteva za povraćaj poklona predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika.
(4) Pokloni se vraćaju prema stanju u kome su se nalazili u trenutku prestanka zajedničkog života u braku.
II. IMOVINSKI ODNOSI VANBRAČNIH PARTNERA
Zajednička imovina
Član 191.
(1) Imovina koju su vanbračni partneri stekli radom u toku trajanja zajednice života u vanbračnoj zajednici predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
(2) Na imovinske odnose vanbračnih partnera shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima supružnika.
III. IMOVINSKI ODNOSI DETETA I RODITELJA
Upravljanje imovinom deteta
Član 192.
(1) Dete samostalno upravlja imovinom koju stekne radom.
(2) Roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju imovinom deteta koju ono nije steklo radom.
Raspolaganje imovinom deteta
Član 193.
(1) Dete samostalno raspolaže imovinom koju stekne radom.
(2) Roditelji imaju pravo da raspolažu imovinom deteta koju ono nije steklo radom.
(3) Raspolaganje nepokretnom imovinom i pokretnom imovinom velike vrednosti roditelji mogu preduzimati samo uz prethodnu ili naknadnu saglasnost organa starateljstva.
(4) Glavnicu imovine deteta roditelji mogu upotrebiti samo za njegovo izdržavanje ili kada to zahteva neki drugi važan interes deteta.
(5) Prihode od imovine deteta roditelji mogu upotrebiti i za sopstveno izdržavanje odnosno za izdržavanje svog drugog zajedničkog maloletnog deteta.
Pravo stanovanja (habitatio)
Član 194.
(1) Dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo imaju pravo stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj deteta ako dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu.
(2) Pravo stanovanja traje do punoletstva deteta.
(3) Nemaju pravo stanovanja dete i roditelj ako bi prihvatanje njihovog zahteva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja.
IV. IMOVINSKI ODNOSI ČLANOVA PORODIČNE ZAJEDNICE
Zajednička imovina
Član 195.
(1) Imovina koju su zajedno sa supružnicima odnosno vanbračnim partnerima stekli radom članovi njihove porodice u toku trajanja zajednice života u porodičnoj zajednici predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
(2) Članovima porodice u smislu stava 1. ovog člana smatraju se krvni, tazbinski i adoptivni srodnici supružnika odnosno vanbračnih partnera koji zajedno sa njima žive.
(3) Na imovinske odnose članova porodične zajednice shodno se primenjuju odredbe ovog zakona o imovinskim odnosima supružnika, osim odredbe člana 176. stav 2. (upisivanje u javni registar) i člana 180. stav 2. (pretpostavka o jednakim udelima).
Primena zakona kojim se uređuju svojinskopravni odnosi i primena zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi
Član 196.
Na imovinske odnose supružnika, vanbračnih partnera, deteta i roditelja te članova porodične zajednice koji nisu uređeni ovim zakonom, primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju svojinskopravni odnosi i zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi.
[vrh strane]
Deveti deo
ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI
Nasilje u porodici
Član 197.
(1) Nasilje u porodici, u smislu ovog zakona, jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.
(2) Nasiljem u porodici, u smislu stava 1. ovog člana, smatra se naročito:
1. nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede;
2. izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu;
3. prisiljavanje na seksualni odnos;
4. navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem;
5. ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima;
6. vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje.
(3) Članovima porodice u smislu stava 1. ovog člana smatraju se:
1. supružnici ili bivši supružnici;
2. deca, roditelji i ostali krvni srodnici, te lica u tazbinskom ili adoptivnom srodstvu, odnosno lica koja vezuje hraniteljstvo;
3. lica koja žive ili su živela u istom porodičnom domaćinstvu;
4. vanbračni partneri ili bivši vanbračni partneri;
5. lica koja su međusobno bila ili su još uvek u emotivnoj ili seksualnoj vezi, odnosno koja imaju zajedničko dete ili je dete na putu da bude rođeno, iako nikada nisu živela u istom porodičnom domaćinstvu.
Mere zaštite
Član 198.
(1) Protiv člana porodice koji vrši nasilje sud može odrediti jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici, kojom se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice.
(2) Mere zaštite od nasilja u porodici jesu:
1. izdavanje naloga za iseljenje iz porodičnog stana ili kuće, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
2. izdavanje naloga za useljenje u porodični stan ili kuću, bez obzira na pravo svojine odnosno zakupa nepokretnosti;
3. zabrana približavanja članu porodice na određenoj udaljenosti;
4. zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja ili mesta rada člana porodice;
5. zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice.
(3) Mera zaštite od nasilja u porodici može trajati najviše godinu dana.
(4) Vreme provedeno u pritvoru kao i svako lišenje slobode u vezi s krivičnim delom odnosno prekršajem uračunava se u vreme trajanja mere zaštite od nasilja u porodici.
Produžavanje mere zaštite
Član 199.
Mera zaštite od nasilja u porodici može se produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.
Prestanak mere zaštite
Član 200.
Mera zaštite od nasilja u porodici može prestati pre isteka vremena trajanja ako prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.
[vrh strane]
Deseti deo
POSTUPCI U VEZI SA PORODIČNIM ODNOSIMA
I. POSTUPAK PRED SUDOM
1. Zajedničke odredbe
Sadržina ovog dela zakona
Član 201.
Odredbama ovog dela zakona uređuj
| 
